Tretman

Program u Kampusu podrazumijeva primjenu različitih metoda i tehnika kojima će se utjecati na  psihološke i socijalne promjene kod korisnika. S obzirom da  je ovisnost o psihoaktivnim supstancama  poremećaj cijele osobe praćen naučenim ponašanjem, neophodno je sistemski, organizirano i kontinuirano utjecati na korisnike kako bi prihvatili zdrav životni stil oslobođen od ovisnosti o psihoaktivnim supstancama. Da bi se to ostvarilo uspostavili smo terapijsko okruženje izgrađeno na socijalizirajućim normama i vrijednostima.

Razmišljanja korisnika u toku terapije se usmjeravaju na aktuelnu situaciju i vrijeme koje je pred njim. Oduzimanje psihoaktivne supstance, odnosno prestanak uzimanja nije isto što i liječenje, već predstavlja samo prvu kariku u lancu terapijskih mjera. Zahtijevati od korisnika da se odmah po prestanku uzimanja psihoaktivnih supstanci normalno uključi u život sa svim njegovim opterećenjima i izazovima, znači krupnu terapijsku grešku. Korisnik treba najprije razusloviti od starog načina života, a zatim mu postepeno stvarati nove i socijalno korisne navike, a za to treba vremena i strpljenja. Nove obaveze treba dozirati u skladu sa mogućnostima. Svaki uspješno riješen zadatak vraća samopuzdanje. Da bi se to ostvarilo potrebno je određeno vrijeme. Stoga je predviđeno da tretman u Kampusu traje najmanje 12 mjeseci rezidencijalnog boravka. 

Program je podijeljen u tri faze, i to: adaptacija, rehabilitacija i resocijalizacija. Veoma nam je važno da paralelno radimo i sa korisnikovom porodicom, kako bi se unaprijedilo njeno funkcionisanje i da bi se porodica pripremila za korisnikov povratak. To se postiže putem kontinuirane porodične terapije u kojoj sudjeluju članovi korisnkikove porodice.

Tokom resocijalizacije podržavamo klijente koji izraze želju za nastavkom školovanja ili prekvalifikacijom kako bi stekli znanja i vještine koje će im olakšati zaposlenje po završetku tretmana u Kampusu. Na taj način će se omogućiti korisnikova što kvalitetnija reintegracija u društvo.

 

Adaptacija


Jedan od preduslova za početak tretmana u Kampusu je da korisnik bude motivisan i spreman da pokrene proces promjena u svom životu.  

Kada korisnik uđe u Kampus započinje prva faza tretmana – faza adaptacije. Planirano je da ova faza okvirno traje mjesec dana.

Kako bi se korisnik što bolje uklopio i prilagodio novim životnim uslovima u Kampusu, prvih mjesec dana se ne preporučuje nikakav kontakt sa članovima porodice. 

Tokom prvog mjeseca boravka u Kampusu korisnik se upoznaje sa osobljem i drugim korisnicima. Po ulasku u Kampus, dodjeljuje mu se pratilac koji će ga uputiti u program tretmana i kućni red Kampusa. Obaveza pratioca je da novopridošlom korisniku pruža podršku i da mu pomaže pri obavljanju svakodnevnih zaduženja kako bi se što lakše adaptiro. Pratilac korisnika je terapeut i korisnik koji boravi u Kampusu najmanje 4 mjeseca, te za kojeg se procijeni da može pružiti podršku novopridošlom korisniku. 

Okolina terapijske zajednice nije samo čista izolacija od stresa okoline, već sredina koja je organizovana tako da pruži podršku i osjećanje sigurnosti korisniku, odnosno da bude terapijska u širem smislu. U ovoj sredini ovisnik će lakše da reorganizuje svoje ponašanje i svoja interesovanja i na taj način da doprinese svom bržem prilagođavanju na normalne uslove života.

Rehabilitacija


Rehabilitacija predstavlja drugu fazu tretmana u Kampusu i traje najmanje tri mjeseca. Rehabilitacijski program je planski, organizovan, sistematski i kontuiniran proces koji omogućava korisnicima Kampusa da rade na sebi i stiču uvid u svoje dosadašnje ponašanje kako bi radili na njegovom unapređenju.  Pod rehabilitacijom se smatra proces pružanja pomoći pojedincu kako bi se osposobio za normalno društveno funkcionisanje u fizičkom, psihičkom i socijalnom smislu.

Tokom rehabilitacije u Kampusu teži se da se kod korisnika eliminišu simptomi i psihička nelagoda, kao i da se omogući lični rast pojedinca u smislu učenja novih oblika ponašanja koji će ga učiniti adaptivnijim, pomoći da postigne samoaktualizaciju i pronađe novi sistem vrijednosti.

Proces rehabilitacije ovisnika o psihoaktivnim supstancama je postepen i dugotrajan. Hronično trovanje organizma psihoaktivnim supstancama, pogrešne identifikacije, socijalno i emocionalno nesazrijevanje i vraćanje na primitivnije obrasce ljudskog ponašanja, postepeno stvaraju defektnu i u socijalnom pogledu neprilagođenu ličnost, čiji povratak u normalan život zahtijeva ozbiljnu korekciju ličnosti, kroz dugotrajniju psihoterapiju i socijalnu rehabilitaciju.

Ova faza tretmana ostvaruje se putem psihoterapijskih i socioterapijskih postupaka. Korisnici su uključeni u individulani i grupni terapijski rad. Na ovaj način korisnicima se omogućava postizanje uvida u sebe i poteškoće sa kojima dolaze u tretman. Primjenom spomenutog terapijskog rada, postiže se uklanjanje simptoma koji predstavljaju najveću smetnju ili čine najviše štete korisniku. Podstiče se razvijanje korisnikovih sposobnosti za zrelo ponašanje, mijenjanje navika i preuzimanje odgovornosti za svoje postupke.

Korisnici se aktivno uključuju u radno-okupacione aktivnosti zajedno sa terapeutima i dobijaju različita radna zaduženja u toku dana. Primjenom radne terapije se  unapređuju radne sposobnosti korisnika, omogućava se razvijanje novih vještina, utječe na formiranje radnih navika, a to sve vodi ka boljoj rehabilitaciji.

Slobodno vrijeme koriste baveći se aktivnostima u skladu sa svojim interesovanjima i željama, ali prema utvrđenom planu i programu Kampusa. Na taj način se može ostvariti uvid u interese pojedinih korisnika, što može biti značajno za njegov proces  rehabilitacije i resocijalizacije.

Kada se govori o organizovanju sportskih aktivnosti, uzimamo u obzir interesovanja klijenata, ali i fizička spremnost i sposobnost za izvođenje pojedinih vježbi.

Zajednica daje osjećaj sigurnosti i zaštite, gdje korisnici pronalaze društveno prihvatljive načine zadovoljavanja svojih potreba za pripadanjem, moći, slobodom i zabavom.

Kako korisnici ne bi izgubili kontakt sa dešavanjima koja se odvijaju izvan Kampusa organizujemo redovne izlaske korisnika u pratnji uposlenika. Korisnici izlaze kako bi ostvarili određena prava iz Zakona o socijalnoj zaštiti, zatim kako bi obavili medicinske preglede, prikupili potrebnu osnovnu dokumentaciju, ali i zbog drugih neophodnih razloga.  Pored toga, zajedno sa terapeutima izlaze u grad, idu na izlete i koriste druge prilike za odlazak iz Kampusa kako bi izgradili osjećaj sigurnosti. Članovi porodice mogu redovno posjećivati korisnike svake nedjelje i drugim danima uz najavu.
  

Resocijalizacija


Resocijalizacija je opći naziv za postupke i procese koji dovode do društveno poželjnih promjena u stavovima, vrijednostima i ponašanju osoba kod kojih socijalizacija nije bila uspješna, što je uobičajeno kod osoba koje su zloupotrebljavale psihoaktivne supstance. Postupci koji se primjenjuju i procesi koji se odvijaju tokom resocijalizacije trebali bi dovesti do takvih promjena koje omogućuju osobi uključivanje u socijalnu sredinu i normalno funkcionisanje u društvu.

Tokom ove faze tretmana nastavlja se psihoterapijski i socioterapijski rad sa korisnicima, pri čemu se fokus stavlja na izgradnju koncepta budućnosti korisnika, te postavljanje realnih i ostvarivih ciljeva po završetku tretmana u Kampusu.

U ovom dijelu tretmana posvećuje se velika pažnja izrađivanju strategije prevencije recidiva po izlasku iz Kampusa.  S tim u vezi korisnici će se kroz trening osposobiti da razumiju da je recidiv proces, zatim će naučiti kako da prepoznaju i da se nose sa visoko rizičnim situacijama, kako da suzbijaju žudnju za psihoaktivnim supstancama, ali i ako naprave recidiv kako da minimiziraju negativne posljedice i ponovno se uključe u tretman u najskorijem vremenskom roku.

S obzirom da se korisnik  najčešće ponovno vraća u okruženje iz kojeg je bio izolovan, u ovoj fazi se mnogo radi na ponovnoj izgradnji odnosa sa članovima porodice kako bi se uspostavila kvalitetna komunikacija koja će voditi boljim odnosima. Na taj način se porodica priprema za dolazak oporavljenog člana i uči se novim obrascima ponašanja, načinima razmišljanja, te uspostavlja nove vrijednosti i pravila koja su u skladu s onima kojima zajednica uči klijente.

Da bi se korisnik, po završetku tretmana, mogao što bolje uklopiti u društvo i postati njegov produktivan član neophodno je da posjeduje znanja, vještine i kvalifikacije koje će mu omogućiti da dobije posao. Stoga se u ovoj posljednjoj fazi  tretmana korisnici podstiču da se doškoluju ili prekvalificiraju za zanimanja koja će im omogućiti zaposlenje.

Izlaskom iz Kampusa korisnik nastavlja primjenjivati znanja i vještine koje je stekao u Kampusu testirajući ih u svakodnevnom okruženju. Prakticiranje zdravog načina življenja postaje cjeloživotni zadatak za šta su temelji postavljeni tokom boravka i tretmana u Kampusu.